TUŽBA IZ RADNOG ODNOSA 2022

Tužba iz radnog odnosa, odnosno bilo koja tužba je osnovni i početni „podnesak“ kojim radnik, tužitelj, pokreće postupak zaštite svojih prava nakon nastupanja određenih uvjeta za pokretanje (povreda bilo koje prava iz radnog odnosa, neisplaćena plata, neisplaćen regres, promjena uvjeta ugovora, otkaz postojeć ugovora, premještaj, disciplinski postupak, disciplinska kazna itd.). Tužba se podnosi nadležnom sudu (onom iz ugovora o radu/ugovorena nadležnost, sjedištu poslodavca, sjedištu podružnice, prebivalištu radnika, mjestu nastanka štete po radnika i sl.).

Inače važeći Zakon o radu FBiH, objavljen u “Sl.novinama FBiH” br. 26/16, dana 6.4.2016.godine a stupio na snagu 14.4.2016.godine detaljno reguliše prava i obaveze radnika i poslodavca, te predstavlja materijalno pravo primjenjivo i citirano u tužbama iz radnog odnosa.  

TUŽBA IZ RADNOG ODNOSA I NJEN SADRŽAJ

U skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, tačnije čl. 53., svaka tužba mora da sadrži minimalne elemente da bi sud istu prihvatio kao „urednu“, ispitao i dostavio tuženom na odgovor. Inače opće poznato je da se svaki parnični postupak pokreće tužbom kao posebnom vrstom podneska čiji sadržaj mora ispuniti formalne i minimalne uvjete, a tužba iz radnog odnosa se ne razlikuje mnogo od drugih tužbi. Tako, citirani Zakon o parničnom postupku navodi da tužba mora sadržavati:

1. određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),

Ovo je najvažniji dio svake tužbe, iako se najčešće navodi na kraju svake tužbe značaj tužbenog zahtjeva je ogroman jer mnoge druge dijelove tužbe možete pogriješiti, nedopuniti, nepotpuno urediti, omaškom propustiti ali tužbeni zahtjev je bitan iz razloga:

• što prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev “upravlja” odnosno “određuje” koja vrsta spora je u pitanju, pa tako u radnim sporovima obično je to: “Poništava se kao nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu…”, “Obavezuje se tuženi/poslodavaca da vrati tužitelja/radnika na poslove…” “Obavezuje se tuženi/poslodavac da isplati tužitelju razlike plate, bonuse, regrese…”. Iako je moguća naknadna preinaka – promjena tužbenog zahtjeva sve do glavne rasprave često će zbog proteka roka do zakazivanja glavne rasprave pojedini tužbeni zahtjevi zastariti ili pak tužitelj će izgubiti pravo da postavi takav zahtjev (prekluzija) zbog samo proteka roka. Drugi primjer je kada se tužbenim zahtjevim traži npr.isplata naknada za članove upravnih, nadzornih i drugih odbora kod pravnog lica – ovakvi tužbeni zahtjevi po prirodi spora nisu radni sporovi jer ne proizlaze iz odnosa poslodavac-radnik, niti se primjenjuju na isti odredba Zakona o radu. Takav spor po prirodi je “obična parnica” i tužitelj nije oslobođen troškova postupka za razliku od spora po tužbi iz radnog odnosa (tužitelj – radnik ne plaća takse na tužbu i presudu), pa je to dodatni razlog za oprez kod određivanja i postavljanja prvobitnog tužbenog zahtjeva.

2. Tužba iz radnog odnosa mora sadržavati i činjenice na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev, tj.:

U činjeničnom opisu najbolje je kratko napisati istorijat odnosa tužitelja sa tuženim sa pozivom na dokaze, kao npr.

Tužitelj je sa tuženim 5. januara 2020.godine zaključio ugovor o radu na nedređeno vrijeme, kojim je tužitelj stupio na radno mjesto komercijalista.

DOKAZ: Ugovor o radu broj xxx od 5.1.2020.godine (jedan od najvažnijh dokaza kada se podnosi tužba iz radnog odnosa)

3. dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,

Ovaj dio tužbe iz radnog odnosa svakako je najbolje da prati tačku činjenice, jer nakon svake iznese činjenice, tvrdnje ili stava navesti na osnovu čega je tako postavljeno, logično kreniti od osnovnih dokaza poput ugovora, rješenja, potvrda, a u pogledu dokazivanje nekih drugih spornih činjenica navesti i svjedoke koji smatra tužitelj bitnim saslušati za dokazivanje neke činjenice koja je bitna za tužbeni zahtjev.

4. naznaku vrijednosti spora;

Ponekad je teško odrediti vrijednost spora a naročito ako se tužba predaje odmah nakon prestanka radnog odnosa a nije dospjela niti jedna puna plata. U tom slučaju se može pretpostaviti da će do odluke suda proći više mjeseci pa uzeti taj broj mjeseci pomnožen sa bruto platom kao osnovicu vrijednosti spora. Naravno, tokom postupka će vještak finansijske struke tačno odrediti visinu potraživanja ali samo do dana sačinjavanja nalaza i mišljenja a nikako ubuduće. Međutim tužba iz radnog odnosa u predmetima gdje se ne traži isplata naknada, plaća ili drugih primanja već samo utvrđivanje nezakonitosti odluke poslodavca visina spora se određuje kao 500 KM iz razloga što većina vaćećih Zakona o sudskim taksama tako određuje vrijednost spora u predmetima poništenja odluka poslodavca.

5. Tužba iz radnog odnosa mora sadržavati i druge podatke koje u skladu sa odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak;

Drugi podaci iz tužbe, kao i svako drugog podneska su generalne prirode i služe određivanju nadležnog suda, stranaka, vrste spora, kao i provedbi postupka dostave. Inače, svaki podnesak, pa i tužba iz radno odnosa mora sadržavati:

• naziv ili naznaku suda kojem se tužba podnosi – u radnim sporovima to je najčešće sud sjedišta poslodavca, te u Federaciji je prilično jasno odrediti „naznaku“ jer se svi postupci vode pred općinskim sudovima, ali u Republici Srspkoj postoje i osnovni sudovi i okružni privredni sudovi koji provode prvostepene postupke međutim uvijek su nadležni osnovni sudovi za radne sporove, pa je ta „naznaka“ osnovni sud izuzetno bitna.
• Ime i prezime ili naziv pravne osobe, tj. mora se navesti puno ime i prezime tužitelja, sa adresom prebivališta, a za poslodavca naziv društva, sjedište i ime i prezime direktora društva
• Predmet spora je bitan element tužbe a obično je najlaške napisati „radni spor“ bez upuštanja u detaljisanja ako niste sigurni poput „poništenje odluke iz radnog odnosa“
• Sadržaj izjave kao bitan element podneska pa i tužbe iz radnog odnosa je zapravo onaj uvod i obrazloženje tužbe koja se podnosi
• Na kraju kao i kod svih pismena potpis podnositelja je obavezan, bez obzira da li je tužba iz radnog odnosa podnesena lično ili putem punomoćnika, koji ponekad pečat omaškom propusti staviti, ali sud će tužbu vratiti ako nije potpisana

TUŽBA IZ RADNOG ODNOSA PRIMJER:

OPĆINSKI SUD U SARAJEVU

Sarajevo, 7. februara 2022.

TUŽITELJ:            Deda Dedović, ul. Grada Brisela 35, Breza, BiH

TUŽENI:               Firma Poslodavca BH d.o.o. Sarajevo, ul. Prve transverzale 185/12, Sarajevo, zastupan po z.p.z. Danko Danić, direktor

RADI:                     poništenja rješenja o otkazu ugovora o radu – tužba iz radnog odnosa

                                vr.sp. 7.443,89 KM

TUŽBA

Tužitelj je sa tuženim dana 5.januara 2020.godine zaključio ugovor o radu na nedređeno vrijeme, kojim je tužitelj stupio na radno mjesto komercijalista.

DOKAZ: Ugovor o radu broj xxx od 5.1.2020.godine

Prema odredbama ugovora o radu, radno mjesto tužitelja podrazumijevalo je obavljanje redovnih poslova xxxxx, direktno odgovornog generalnom direktoru, a koj je on stručno i uredno obavljao poslove

Međutim, tuženi je xxxxx.godine donio Rješenje o otkazu ugovora o radu, uručeno tužitelju dana xxxx.godine, uz izreku da se ugovor otkazuje u skladu sa članom 88.stav 1. Zakona o radu FBiH, odnosno, zbog navodnih težih prijestupa, težih povreda radnih obaveza. Također, istim Rješenjem je tuženi odredio da tužitelj nema pravo na otpremninu, obzirom da je otkaz povezan sa direktnim kršenjem radnih obaveza, te se obavezao da će tužitelju isplatiti neisplaćene zarade, naknade i ostala primanja do dana otkaza Ugovora o radu.

DOKAZ: Rješenje o otkazu ugovora o radu broj xxx od xxx godine

Nesporno je da stvarni razlozi za otkazivanje Ugovora o radu nisu postojali, a što potvrđuje i samo obrazloženje nezakonitog rješenja.

Iako je tuženi očito uložio veliki napor da napiše obrazloženje predmetnog rješenja na više od 10 stranica, isto ne treba da zbunjuje sud ili usmjeri u pogrešnom pravcu, obzirom da niti na jednoj stranici obrazloženja nije naveo koje su to konkretne propisane „teže povrede“ i prijestupi“ sa tačnim datumom činjenja i saznanja od strane tuženog koji predstavlja zakonit razlog i činjenicu za otkazivanje ugovora o radu tužitelja.

Između ostalog, tužitelj ističe da su svi navodi iz predmetnog obrazloženja u cijelosti netačni. Tuženi je od dana zaključenja ugovora o radu pa sve do otkaza  u cijelosti bio upoznat sa cjelokupnom situacijom u društvu. U dokaz navedenom govori i činjenica da je tužitelj redovno izvještavao tuženog, što tuženi ne spori i čak priznaje u obrazloženju predmetnog rješenja, a svakako su ovlašteni predstavnici tuženog dolazili u redovne poslovne posjete i kontrole, obavljali sastanke sa kupcima, predstavnicima, inspektorima o čemu čak postoje i javno dostupni pisani tragovi

DOKAZ:                 Saslušanje tužitelja

Slijedom navedenog, tužitelj podnosi ovu tužbu radi poništenja nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa i vraćanja tužitelja na posao kao i isplate potraživanja iz radnog odnosa, s tim da tužitelj zadržava sebi pravo da pojedine iznose precizira nakon što vještak sačini svoj nalaz u pogledu isplate pojedinačnih naknada.

U slučaju da  tuženi u zakonom predviđenom roku ne dostavi odgovor na tužbu, tužitelj predlaže da sud donese presudu zbog propuštanja, u skladu sa članom 182. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH.

Uzevši u obzir sve navedeno, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću

PRESUDU

1.            Poništava se Odluka tuženog o otkazu Ugovora o radu iz ekonomskih i organizacijskih razloga broj xxxxxx od xxxxx. godine kao nezakonita.

2.            Nalaže se tuženom da tužitelju uspostavi radno-pravni status i vrati ga na poslove i zadatke xxxxxxxxxxx u Sektoru xxxxxxxxxx ili da ga rasporedi na druge poslove koji odgovaraju stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja.

3.            Obavezuje se tuženi da tužitelju na ime neisplaćenih neto plata, isplati ukupan iznos u iznosu od xxxxx,13 KM za period od xxxx godine kao dana prestanka rada, uvećano za zakonske zatezne kamate računajući od dana dospijeća svake mjesečne plaće pojedinačno, a koji iznos dospijeva desetog dana po isteku mjeseca za koji se vrši isplata plaće i naknada.

4.            Obavezuje se tuženi da isplati pripadajuće doprinose kod PIO/MIO za tužitelja i to za period xxxxx godine pa xxxxx u ukupnom iznosu od xxxxx KM.

5.            Obavezuje se tuženi da tužitelju isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu koji bi primio da je koristio preostalih 16 dana godišnjeg odmora za kalendarsku xxxxx godinu, u ukupnom iznosu od xxxxxx,49 KM.

6.            Obavezuje se tuženi da tužitelju isplati iznos od xxxxxxx KM na ime regresa za kalendarsku xxxxxxxx. godinu.

7.            Nalaže se tuženom da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude.“

Deda Dedović, svojeručni potpis

****

Ova tužba iz radnog odnosa je samo ogledni primjer forme podneska, činjenično ne odgovara niti jednoj stvarnoj tužbi, čak je namjerno pretjerao u dijelovima kako bi se iskazala jačina pojedinih dijelova. Novi Zakon  radu FBiH, kao i raniji, uredili su i druge načine prestanka radnog odnosa, kao prestanak radnog odnosa po sili zakona u koje svrhe ova tužba se ne može koristiti. Prava radnika nakon otkaza ugovora o radu, a u skladu sa gore citiranim Zakonom o radu su jasno propisana i biće predmet jednog posebnog članka, ali svakako jedno od prava je tužba iz radnog odnosa, s ciljem pobijanja i utvrđivanja da je rješenje o prestanku radnog odnosa nezakonito.

Tako prema odredbama Zakona o radu RS-a,  u slučaju statusne promjene kod poslodavca, odnosno promjene poslodavca ili vlasništva nad poslodavcem, u skladu sa zakonom, poslodavac sljedbenik preuzima od poslodavca prethodnika opšte akte i sve ugovore o radu koji važe na dan promjene poslodavca. Poslodavac prethodnik dužan je da o prenošenju ugovora o radu na poslodavca sljedbenika pismenim putem obavijesti radnike čiji se ugovori o radu prenose.

Ako radnik odbije prenos ugovora o radu ili se ne izjasni u roku od pet radnih dana od dana dostavljanja navedenog obavještenja, poslodavac prethodnik može radniku da otkaže ugovor o radu. Tužba iz radnog odnosa je česta u ovim slučajevima, iako ponekad neopravdana često je proizvod nerazumijevanja odnosa i položaja radnika – poslodavac.  

Zakon o radu RS kao osnove prijenosa ugovora o radu, u slučaju promjene poslodavca, naznačava:

a)            statusne promjene (pripajanje, spajanje, podjela, nasljeđivanje – kod obrtnika);

b)            pravni posao – promjena u skladu sa zakonom (prodaja, zamjena, poklon, zakup, unošenje preduzeća kao uloga u društvo);

c)            promjena nad kapitalom poslodavca.

Dan nastupanja pravnih posljedica prijenosa ugovora o radu, koji važe na dan promjene poslodavca, nije propisan zakonom.  Međutim, dan nastupanja pravnih posljedica kod statusnih promjena poslodavca, shodno propisima o privrednim društvima, vezuje se za upis takvih promjena u sudski registar (od kada nastaju takvi učinci). Kod pravnih poslova stranke mogu ugovoriti dan nastupanja pravnih posljedica prijenosa ugovora o radu, ako nije ugovoren, to je dan stupanja u posjed.

Poslodavac-preuzimatelj (novi poslodavac) je svaka fizička ili pravna osoba koja, radi prijenosa, postaje poslodavac. Poslodavac-preuzimatelj (zakon naznačava: poslodavac pravni sljednik) preuzima, s danom prenošenja ugovora o radu, u neizmijenjenom obliku i obimu sva prava i obaveze iz prenesenog/ih ugovora o radu koji su na snazi na dan prenošenja. Prenošenje ugovora o radu, Zakon o radu FBiH ne vezuje za prenošenje po sili zakona, već uz pisanu saglasnost radnika.

Stari poslodavac (poslodavac-prenositelj) dužan je o promjenama, koje će imati za posljedicu prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca (poslodavca-preuzimatelja), pravovremeno pisanim putem obavijestiti radnike čiji se ugovori o radu prenose o danu prenošenja ugovora o radu, razlozima prenošenja ugovora o radu, te o pravnim posljedicama na njihov radnopravni status. Stari poslodavac mora obavijestiti radnike pravovremeno, prije nego što se prijenos izvrši, a novi poslodavac mora obavijestiti radnike prije nego što prenošenje ugovora o radu počne uticati na njihove uvjete rada i zaposlenja.

Prilikom podnošenja podneska “tužba iz radnog odnosa”, kao i tokom vođenja postupka može se naići na mnogo nedoumice u pogledu stavova, mišljenja i procjene uspjeha u sporu pa praksa sudova može biti od izuzetne važnosti, naročito ako je npr. Vrhovni sud FBiH zauzeo neki generalni stav o spornom pravnom pitanju. Iako se može naići na raznu praksu, teško je dati relevantne upute koje praksu prvu izučiti, ali najvažnija je praksa Vrhovnog suda FBiH iz radnog prava, kao i drugih oblasti koja se može pronaći u biltenima javno dostupnim na linkovima.

Često je bitno pogledati i praksu suda kojem se tužba podnosi, odnosno drugostepenog suda kojem pripada taj sud a u FBiH to je 10 kantonalnih sudova a u RS 5 okružnih sudova. Početnicima, kao i iskusnima koji pišu žalbe, revizije ili druge pravne lijekove neizostavan je i Komentar Zakona o radu FBiH koji će približiti i pojasniti svrhu neke norme, protumačiti njeno dejstvo u odnosu na činjenično stanje koje je spornim članom zakona nornirano a  krajnjem slučaju olakšati rad na predmetu. Stoga, pravo radnika nakon otkaza u BiH (kao i u drugim zemljama) ogleda se u mogućnosti pobijanja, osporavanja i poništenja akta, rješenja ili odluke kojom je prestao radni odnos podnošenjem tužbe pred nadležnim sudom.

Postoje i drugi postupci, odnosno povreda prava radnika zbog kojih se podnosi tužba iz radnog odnosa, kao npr. tužbe i postupci zbog povrede prava na zaštitu na radu, povreda prava na zdravlje i humane uvjete rada.

U citiranom članku prikazana je istraživački dio uzroka povreda, propisi koji se primjenjuju, kao i statistike iz radova sudova u Hrvatskoj. Evidentno je da su međunarodni propisi jedinstveni i primjenjivi i u Bosni i Hercegovini, a koji između ostalog uključuju i Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.godine kojom su ustanovljena osnovna prava radnika kao urođeno dostojanstvo, jednako pravo i postupanje bez diskriminacije, dok Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.godine proklamuje dostojan život radnika, zaštitu i sigurnost na radu, kao i zaradu dostojnu čovjeku.

Zanimljiv je zaključak citiranog rada :

Istraživanje je pokazalo da se propisi koji se odnose na regulaciju zaštite na radu i propisane mjere zaštite i prevencije ne provode u cijelosti. Posljedice povreda na radu su ozbiljne kako za radnika tako i poslodavca pa ih je bitno uočiti zbog pravovremenog otklanjanja uzroka, a pravilnim i dosljednim provođenjem zakonom i drugim aktima propisanih mjera zaštite na radu smanjit će se broj povreda prava radnika i sudskih postupaka s time u vezi. Iz rezultata istraživanja proizlazi da je važno poznavanje i detaljno provođenje propisanih mjera zaštite na radu, kao i da je od značaja poznavati sadržaj pravne zaštite u slučaju povrede prava.