Sudska praksa mjenica

Kako je u prethodnim člancima bilo jako puno riječi o mjenici, to u nastavku prenosimo sudsku praksu Vrhovnog suda R Hrvatske, ali samo pojedine  i izabrane dijelove presuda.

Koji je rok zastare bjanko mjenice?

„Bjanco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom mjeničnog vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave imatelj mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla, u svezi s kojim se obvezao mjenični dužnik. Stoga se prigovori mjeničnog dužnika (koji je jamčio za obvezu iz osnovnog posla) da bianco mjenica nije ispunjena u skladu s osnovnim poslom mogu uspješno istaknuti prema mjeničnom vjerovniku koji je ujedno i vjerovnik iz osnovnog posla (čl. 16. st. 2. ZM).

U odgovoru na prvo pitanje valja reći, sukladno pravnom shvaćanju iz presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-760/2004-2 od 16. siječnja 2008., da je odredba mjeničnog očitovanja po kojoj je tužitelj ovlašten sam ispuniti bianco mjenicu tako da odredi dan dospjelosti po svojoj volji, ništava. Naime, takva je odredba u suprotnosti s odredbama Zakona o mjenici koji govore o dospjelosti mjenično pravne obveze i zastari mjenično pravnih zahtjeva.

Tako odredba čl. 32. Zakona o mjenici, koja je prisilnopravne naravi, određuje da se mjenica može izdati po viđenju, na određeno vrijeme po viđenju, na određeno vrijeme od dana izdanja, na određeni dan, te da su mjenice u kojima je dospjelost drukčije naznačena ništave. Omogućavanjem imatelju mjenice da dan dospjelosti odredi kada hoće izbjegla bi se i primjena odredbe čl. 78. ZM, koja govori o zastarijevanju mjenično pravnih zahtjeva. Naime prema odredbi čl. 78. st. 2. ZM mjeničnopravni zahtjevi imatelja mjenice protiv indosanta i protiv trasanta zastaruju za godinu dana, računajući od dana pravodobno podignutog protesta a ako se u mjenici nalazi odredba “bez troškova” onda od dospjelosti.

Zastarni rok u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi daje pravnu sigurnost mjenično pravnim dužnicima da se od njih neće moći naplatiti neki mjenično pravni zahtjevi nakon proteka određenog zastarnog roka od dospjelosti mjenično pravnog zahtjeva odnosno pravodobno podignutog protesta tj. da će se moći uspješno protiviti takvim zahtjevima isticanjem prigovora zastare mjenično pravnog zahtjeva.

Navedeni zastarni rok od jedne godine za potraživanja imatelja mjenice prema trasantu u slučaju bjanko vlastite mjenice u kojoj nije označen datum dospjelosti, i koja sadrži odredbu „bez protesta“ počinje teći na dan dospijeća potraživanja iz osnovnog posla. U ovom slučaju potraživanje iz osnovnog posla – ugovora o kreditu dospjelo je 14. ožujka 1999. godine, kada je dospjela posljednja mjesečna rata kredita, neovisno od toga što je na mjenici kao dan dospijeća nezakonito naveden 29. listopada 2000. godine, te neovisno o tome što je mjenica protestirana 22. rujna 2000. godine, jer se ovdje radi o mjenici „bez protesta“.

Prema tome, u trenutku podnošenja tužbe sudu 3. listopada 2000. protekao je zastarni rok od jedne godine u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi tužitelja kao imatelja mjenice prema tuženiku kao trasantu.“ [Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj: Rev-x 329/11-2]

 Mjenica i blokada računa

„Mjenica je strogo formalni vrijednosni papir čije izdavanje i naplata su uređeni preciznim pravilima. Prema odredbi čl. 37 ZM mjenica je uvijek plativa na strogo određeni dan, s time što je dan dospijeća moguće odrediti samo na četiri zakonom predviđena načina. Zakonom o mjenici (glava VII) propisano je postupanje imatelja mjenice u naplati mjenične svote, pa je odredbom čl. 43. st. 1. ZM propisano da se djelomično ili potpuno odbijanje isplate mjenične svote mora utvrditi javnom ispravom (protestom zbog neisplate), s time što se protest zbog neisplate mjenice plative na određeni dan mora podići jednog od dva radna dana koji dolaze za danom plaćanja. Imatelj mjenice ima ona prava koja proizlaze iz Zakona o mjenici.

Ukoliko mjenična svota ne bi bila isplaćena o dospjelosti, imatelj mjenice ima pravo regresa, a ako prema sadržaju mjenice nema regresnih dužnika, vjerovnik može svoja prava ostvarivati u sudskom postupku.

Ovaj sud smatra da ne postoji obveza banke zadržati u redoslijedu naplate mjenicu u za čije izvršenje na dan valute nema pokrića na računu platitelja, nego ju je po zakonu dužna vratiti imatelju mjenice (podnositelju).

Pri izvršavanju naloga za plaćanje kojim se provodi naplata dospjele mjenice, ukoliko na svim kunskim i deviznim računima platitelja u toj banci nema dovoljno sredstava, banka izvršava nalog djelomično do iznosa pokrića u toj banci. Banka ne provodi postupak blokade svih kunskih i deviznih računa platitelja u toj banci i u drugim bankama, a nalog za plaćanje kojim se provodi naplata dospjele mjenice ne uvodi u evidenciju neizvršenih osnova za plaćanje.

Zato je odbijanjem tužbenog zahtjeva kojim se traži da sud naloži tuženiku zaprimiti, evidentirati i redoslijedu naplate i izvršiti naplatu spornih mjenica pravilno primijenjeno materijalno pravo.“ [Vrhovni sud Republike Hrvatske  Broj: Revt 116/09-2]

 Zatezna kamata na potraživanja iz mjenice

„Prema odredbi čl. 47. st. 1. toč. 2. Zakona o mjenici (“Narodne novine”, broj 74/94, 92/10 – dalje u tekstu: ZM) imatelj mjenice može zahtijevati od onoga protiv kojeg ostvaruje regres zateznu kamatu obračunatu u skladu s propisom kojim se uređuje visina stope zatezne kamate.

Pogrešno tuženik smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan stoga što predmetna mjenica nije protestirana. Naime prema odredbi čl. 52. st. 1. podstav 2. ZM protekom rokova za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili zbog neisplate imatelj mjenice gubi svoja prava protiv indosanata, protiv trasanata i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta, a prema odredbi čl. 112. st. 1. ZM izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. U ovom slučaju tuženik kao izdavatelj predmetne vlastite mjenice odgovara za mjeničnu obvezu iako mjenica nije protestirana.

S obzirom da je tužiteljima pripadalo potraživanje iz predmetne mjenice u iznosu od 343.499,00 kn, pripada im i pravo na zatezne kamate na navedeni iznos.“ [Vrhovni sud Republike Hrvatske,  Broj: Rev-x 197/11-2]

 Naplata mjenice od avaliste – mjeničnog jemca

„Tužitelj kao mjenični vjerovnik nije uspio naplatiti mjeničnu svotu od glavnog dužnika¸ pa ima pravo prema odredbi čl. 42. st. 1. ZM ostvariti regres protiv ostalih mjeničnih dužnika, uključivši i avalistu, koji odgovara za isplatu mjenične svote onako kako odgovara onaj za koga jamči (čl. 31. st. 1.), dakle u ovom slučaju onako kako odgovara glavni dužnik.

S obzirom na to da je glavni mjenični dužnik na mjenici upisao odredbu „bez protesta“, ta odredba po čl. 45. st. 3. ZM djeluje prema svim potpisnicima. Zato je tužitelj kao imatelj mjenice oslobođen od obveze da radi ostvarenja regresa podiže protest zbog neisplate. Nije sporno da je tužitelj podnio mjenicu pravodobno na naplatu i da mjenična svota nije naplaćena, kao i da je poslao obavijest o odbijanju akceptiranja. Time su ispunjene sve formalne pretpostavke da imatelj mjenice naplati mjeničnu svotu od avaliste koji, kako je navedeno, odgovara za isplatu mjenične svote kao onaj za kojega je jamčio.“ [Vrhovni sud Republike Hrvatske, Broj: Revx 530/10-2]

 Advokatski ured Huskić

Sarajevo, novembra 2012.